POVIJEST GRADA NOVOGA
   
Na juznom djelu nalazi se razvalina Lopsica, tvrdjava za koju se smatra da su je sagradili rimljani te da je bila jedan od sedam gradova rimske pokrajine Liburnije. Vjerovatno je da su tu tvrdjavu nasli Frankopani kada su dobili Vinodol. Vinodol kao zupa spominje se u ispravama kralja Stjepana IV iz 1163 gdje pise da spada pod splitsku nadbiskupiju, a iz isprave datirane 1185 zupa Vinodol ulazi u sastav senjske nadbiskupije. Ime grada mozda je nastalo kada su Frankopani odlucili pored stare tvrdjave Lopsica sagraditi novu nesto sjevernije na mjestu gdje se i danas nalaze ostaci kastela. Tako je stari kastel ( Lopsica) dobio nasljednika novi kastel.
   
Vec tada su gradski oci shvatili da more pri udaru u tvrdi zid kupalista odnosi more pa stavljaju 1901 g. kupaliste na pilote od klesanog kamena (mozda bi i danasnji gradski oci mogli razmisliti o istom potezu). Prvi hotel sagradio je Ladislav Petar Potocnjak, podigao ga je na svom zemljistu i dao mu ime po uvali “Lisanj”. Hotel je poceo s radom 1894 godine, a 1906 sagredjeno je danasnje setaliste uz obalu koje je dala sagraditi Zemaljska vlada. 1896 gradi se i drugi hotel “Slavuj” kojega je sagradio Ivan Mazuranic Janko, a zatim i treci “San Marino” koji zapocinje graditi Stjepan Piskulic Vujica a nastavlja Pozezanin Marko Juraj Juna.

 

 

   
Prvo spominjanje Novoga u pisanom obliku datira iz godine 1288 kada se pise Vinodolski zakon. Frankopani su uspjeli ugurati u zakon da im se prizna kako su oni “priznata najvisa sudbena vlast u Vinodolu i nad svim ljudima koji nastavaju vinodol” (clan 75), te zabranili odrzavanje opcinskog vijeca ako nije nazocan covjek knezeva povjerenja (clan 57). Novi je ostao pod Frankopanima do 1671 kada je ubijen posljednji Frankopan. Novi je u srenjem vijeku imao nekoliko teskih godina i dana. 1496 godine Novi je stradao od kuge, a jedan od tezih dana je i 27. kolovoza 1527 kada su Turci zapalili i opljackali grad. Istu je sudbinu grad dozivio 1598 godine kada su mlecani pod zapovjednistvom admirala Ivana Bemba opljackali grad i porusili trvdjavu Lopsica. Jos je vise grad stradao 29, kolovoza 1615 kada je posada grada Novoga isla u pomoc Uskocima za sto su saznali Mlecani te napali slabo cuvan grad toga su dana mlecani barbarski pobili starce, zene i djecu sve za slavu Venecije. Jedna od najstarijih gradjevina je stolna crkva sv. Filipa i Jakova koju je posvetio biskup Kristofor 1498, a koja je restaurirna 1520 godine. Matice krstenih postoje od 1650 godine, a matice vjencanih od 1674 godine. Od glagoljicnog pisma ostao je sacuvan natpis na kapelici sv. Lucije datiran 28. lipnja 1499 godine. Misal na glagoljici iz 15 stoljece te nekoliko casoslova.

 

 

   
Novljani su imali dosta neslaganja sa susjedima, Bribirom i Ledenicama pogotovo sto se tice medja. Sa Bribirom one su uredjene 1309, a s Ledenicama je bilo i nekoliko stvarnih okrsaja od 1596 do 1686 godine. Niti kasnije Novi nije bio postedjen razaranja, jedno od vecih dogodilo se 1750 kada je grad razrusio veliki potres, a samo sedam godina kasnije velika bura nanijela je stetu tako da je 1761 godine donesene odluka o rusenju dviju trecina gradjevina kako bi se ustedilo na popravcima. Tada se zivjelo u Novom 6 plemickih obitelji, 11 slobodnjaka, 63 obitelji knapova i 130 kmetovskih obitelji. Kao slobodnjaci spominju se Mikula Mudrovcic, Ivan Kargacin, Alberto Marijasevic, Grgo Jelicic, Bruic Petrinovic, Anton i Petar Mariasevic, pod istim prezimenima bilo je mnogo obitelji ali oni su bili knapovi ili kmetovi. Od toga se vremena zadrzala i danasnja nosnja.
   
do 1813 Novi je bio pod Austro-Ugarskom upravom, a te je godine dolaskom Napoleonove vojske dobio civilnu vlast te je te godine bilo dozvoljeno civilno vjencanje u opcini koje je godinu dana kasnije ukinuto povratkom pod Austro-Ugarsku vlast. Te je godine u Novom izbrojeno 2160 dusa. te 715 jutara vinograda te 357 jutara oranica. Polovica prihoda dobivala se od proizvodnje vina, a ostala polovica od razi, sijena, psenice, kukuruza, sirka, prosa, krompira upravo tim redom. Tih se godina umiralo od gladi jer bez obzira na proizvodnju ona je bila dovoljna tek za cetvrtinu potreba, tako je godine 1817 zabiljezeno 15 smrtnih slucajeva od gladi.

 

   
lose higijene tada je umiralo mnogo djece. 1836 u Novom je umrlo 130 ljudi od kolere, a isto se ponovilo 1849 kada je umrlo 220 ljudi. 1848 stanje je bilo tako lose da carsko namjesnistvo u Zagrebu predlaze javne radove kako bi se zaposlilo lokalno stanovnistvo i prekinulo dugogodisnje gladovanje. Tako se predlaze izgradnja ceste do Lukavica i mosta preko Ricine koja bi mogla u buducnosti puno znaciti za Novi. Tada pocinje napredak Novoga. Izgradnjom ceste prema Ogulinu novljani se pocinju baviti kirijasenjem, tako se i danas zna cuti da su “kirci”, to jest prijevozom robe u unutrasnjost, Liku, Gorski kotar i dalje. Prvi postanski ured osnovao je Blaz Ferkovic stariji, te je ova obitelj nastavila dugo godina voditi postanski ured. Do 1867 u luku su uplovljavali samo jedrenjaci, da bi 1867 pristao prvi parobrod pod imenom “Hrvat”, s kojim je Senj odrzavao dnevnu vezu s Rijekom.
   
Posto je nekada grad-tvrdjava bio osnova naselja vrlo je vjerovatno grad bio nazvan Novi jer se nalzio nasuprot staroga, ali to je samo jedna od pretpostavki. Druga govori da je postojalo naselje Zupanjic-grad u Vinodolskoj dolini te premjestanjem stanovnika na novo mjesto blize moru pocinju novo naselje nazivati Novigrad a kasnije Novi, Novi u Vinodolu, Novi Vinodol i na kraju sadasnji naziv Novi Vinodolski. Prvilegijom iz godine 1225 hrvatsko-ugarski kralj Andrija II krckom knezu Vidu daruje zupe Vinodol i Modrus. Novi vlasnici imaju upravnu i sudsku vlast, ubiru davanja i imaju pravo na eksploataciju ljudske radne snage. Prije njihova dolaska glavnu je rijec imalo opcinsko vijece, koje su oni odmah zabranili. Medjutim zbog previranja u narodu odlucili su prilagoditi stare opcinske zakone na nacin koji je njima odgovarao te tako nastaje spis koji je najvazniji za danasnji Novi.
   
Obitelj Mrzljak podigla je 1878 prvo drveno kupaliste u luci, takozvanu “bribirsku rivu” koja je bila privatna i samo jedna u nizu, a prvo javno kupaliste izgradjeno je 1886 s osam kabina na plivacim balvanima. Tri godine kasnije gradi se mnogo poznatije kupaliste u uvali Lisanj. Kupanje je bilo dozvoljeno muskarcima kada bi vijorila crvena zastava na kupalistu, a zenama kada bi bila istaknuta bijela zastava. U to vrijeme skoro je svaka druga kuca imala svecenika, a i prvi Novljani krecu na daljnje skolovanje u Zagreb. Nekoliko ucenih ljudi na pobudu Josipa Mazuranica osniva citaonicu 1845, a skola postoji od 1793 godine i bila je samo za djecake, prvi je ucitelj vjerovatno bio Ivan Krstitelj Strizic iz Bribira. Skoro stotinu godina kasnije i djevojcice pocinju pohadjati skolu pa se 1873 osniva djevojacka skola s prvom uciteljicom Ankom Vesely, tada su postojala samo dva razreda sto bi sigurno obradovalo danasnje ucenike, od 1891 pocinje cetverorazredni sustav a od 1921 pocinje s radom V razred, naredne VI i sve tako do 1924 kada je upotpunjena osmoljetka. U isto vrijeme pocinje i veliko iseljavanje novljana iako je vjerovatno migracija bilo i prije pogotovo u vrijeme napada Turaka. Prvo vece iseljavanje za koje se zna je odlazak novljana na gradnju Sueskog kanala 1860 godine, druga veca grupa otisla je 1880 preko Francuske u Sjevernu Ameriku jer je prethodnih godina trsna us ponistila najveci dio vinograda koji se vise nikad nisu obnovili. Najveca kolonija novljana bila je oko 1905 godine u St. Luisu gdje je zivjelo dvadesetak obitelji. Novljani su radili kao zidari, rudari, radnici u manufakturama te na trasiranju zeljeznickih pruga u tim novim domovinama. Izmedju prvog i drugog svjetskog rata Novi je ponovo na rubu siromastva, iako se krajem 19 stoljeca javljaju prve naznake turizma koji tada nije imao veceg utjecaja na ekonomsko stanje grada. Tek poslije drugog svjetskog rata i centralnim uredjenjem ekonomskog sustava pocinje znacajniji razvoj industrije i sprecavanje emigracije. Prvi zabiljezeni broj tursta datira iz 1893 kada je zabiljezeno 300-tinjak turista.

 

 

 

I ova stranica ima svoju povijest kao i sam grad. Neki oglasivaci ce se vjerojatni i prisjetiti, a za zaboravne samo nekoliko stranica iz te brosure kao prikaz povijesti. 1985 godine pisem prvu reklamnu stranicu na racunalu Spectrum ZX 48K, koja se mogla skinuti u obliku basic programa na prethodniku Interneta, mrezi buducih programera i hakera Builten Board Service, samo dvije godine kasnije prosireni sadrzaj stampa se u obliku brosure koja je u potpunosti radjena na PC-XT racunalu, kao alat koristim prvi graficki program, slike sam scanirao pomocu rucnog prolaznog scannera i cijelo se izdanje stampalo na matricnom stampacu, dakle potpuna izrada na racunalu sa cime se ne mogu pohvaliti niti velike izdavacke kuce. Ta se brosura dijelila na granicnom prijelazu i mogla se podignuti u bivsem Turist birou, postanskom uredu, autobusnoj stanici i u nekim drugim objektima. Moja ljubav prema gradu nastavila se i dalje te danas mozete pogledati ove Internet stranice koje su pravi nasljednik prvih stranica te mogu reci da postoje vec 17 godina, iako su u ovoj formi tek posljednjih godinu dana. Svih tih godina bezbroj puta sam pokusao traziti pomoc od raznih drustava, ustanova i pojedinaca Novog ali bezuspjesno. Vjerovatno, da su nekadasnji vlasnici i gradski oci zivi, vec odavno bih dobio njihovu potporu, ali danas se gleda samo na osobnu dobit, a ne i na dobrobit grada. Jedinu zahvalu za potporu i pomoc svih ovih godina mogu dati jos jednom od tihih gradjana grada Novoga, gospodinu Mitji Vukovicu.

 

 

 

   

Novi Vinodolski je grad s bogatom prosloscu s toga o toj temi treba pripremiti veliki materijal, ovo je tek pocetak, nastojat cu dodati jos podataka o gradu i njegovoj povijesti, za sada samo toliko!

Svaka informacija ili prijedlog dobro je dosao!!! Prepoznajete li ekipu na slici?
   

Stoje: Franjo Miklauc, Bozidar Kabalin, Nikola Tomic, Mihovil Sokolic, Franjo Bugarin, Nikola Sotosek, Anton Filipovic

Cuce: Krunoslav Vrbeta, Danijel Polic i Milan Miletic

Odgovor poslao g. Nikica Piskulic

 

www.novi-vinodolski.com